VRAĆAM SE
|
U potrazi za starim tekstovima dospjeh do obala Nila. Kako je lijepo vratiti se na staro mjesto, gdje je sve počelo, a tko zna možda će i sve završiti upravo |
22.07.2008., utorak
VRAĆAM SE
25.10.2006., srijeda
Utjeha za jedan loš dan
|
RIJEKA Sjećam se jedne poluzimske priče. Iznenada je počeo snijeg, zameo je putove, a ja - ja sam htjela ići s tobom pa makar bili zameteni, pa makar promrzli, ja nisam mogla odustati od tog jednog zajedničkog dana. Krenuli smo autobusom, jer je preopasno bilo ići autom, a ti si bio zatečen mojom odlučnošću da se ne vraćam kući, da sam spremna za put, da me ne možeš odgovoriti. Teško probijanje kroz Liku i Gorski Kotar, autobus je svako malo zastajkivao da se odlede brisači stakla i stigli smo u Rijeku po noći. Jedan hotel za nevažne putnike, izvan važnih putova grada, jedna topla noć u krevetu s tobom, jedno sexy jutro i jedna bijedna zajednička kupaonica za cijeli kat. Šetnja do centra u rano jutro i skupina morčića na svom pohodu, potpuno nejasnog cilja i motiva - u to vrijeme, na tom mjestu, kao da su ispali iz bajke. Tvoj radni dan, moj slobodni dan i povratak ovaj puta vlakom u mirisima i parama rakije iz razbijene boce. Još jedan vikend u kojem je moj život imao svoj smisao i značenje. |
29.09.2006., petak
Još jedan evergreen
|
Ancona Ne znam zašto, ali Ancona mi je uvijek bila od velikog značaja. Možda zato što je to ipak velik i znan grad, a možda i zbog toga što smo na našem prvom putovanju proveli u njoj neko vrijeme. Sama Ancona vjerujem da nije nikog obasula doživljajima ljepote (iako ima zaista krasnih zgrada u njoj). To je lučki grad i gotovo. Ali u okolici Ancone ima krasnih mjesta koje smo posjetili (Loretto, Assisi) i dolazak u Anconu vodi cestom oleandera, tako da mi je uvijek pomisao na Anconu topla. Sjećam se krasnih događaja iz Ancone, jedan ugodan dan proveden radeći, jedan prekrasna knjiga kupljena u Anconi, jedan lijep hotel s pogledom na luku, a iz Ancone imam i par dragih fotografija (ti u crnoj kožnatoj jakni koju si poslije poderao, nas dvoje slikani zajedno, a tebi se na licu vidi dobro raspoloženje - slika koja je dans rijetka). Ancona - da, draga mi je ta Ancona. |
17.09.2006., nedjelja
Imam još evergreena
|
Cingolli Sjećam se dobro Cingollija. Naporan put - vožnja kroz toplu noć i nesnosna vrućina od samog jutra. Sve je to kulminiralo umorom i znojem kasnog poslijepodneva. Dolazak u hotel i bacanje stvari po svukuda. Sve što smo donijeli u torbama prostrli smo po cijeloj sobi. Tuširanje i mali odmor. Potrgana plahta nije svjedočila o žestini seksa, ta samo si se oslonio laktom na nju - ali bila je to zgodna šala za prepričavanje. Nije se moglo spavati od buke auta i motora sa trkaće staze i predvečer je pasala jedna mala šetnja da podrži dobro raspoloženje. Povratak u kaos nereda naše sobe, otkriven krevet s rupom na plahti i poklon koji je donesen u sobu dok smo šetali. Spoznaja da je netko bio u toj sobi, vidio taj prizor od kojeg smo i sami zazirali bila je smiješna i grozna. Večera s dobrim vinom i jastozi kojima su se nabacivali preko stola. Drugi dan smo proveli u hladu stoljetnog drveća, hvala mu, jer iako je cingolli visoko - zrak koji smo udisali je bio tako strašno topao, gotovo vruć. |
01.09.2006., petak
DOBA PINGVINA
Kad su pingvini živjeli u ne-ledeno doba svima nam je bilo toplo u srcu. |
31.08.2006., četvrtak
AGRESIJA PRIMITIVNE VRSTE
|
WE ARE BORG. THE RESISTENCE IS FUTILE. YOU WILL BE ASSIMILATED. |
30.08.2006., srijeda
Pjesme za kraj ljeta
|
VELIKA RIJEKA NIL Velika rijeka Nil teče mirno i snažno. Golema količina vode valja se njezinim koritom, koje je toliko široko, toliko duboko, toliko veliko, da nitko ne može zamisliti. Velika rijeka Nil teče bez zaustavljanja. Njezina je boja mutna, siva i crvena i prljava. Njezine su vode pune krokodila - opasna je velika rijeka Nil. Velika rijeka Nil blago je neizmjerljivo, jer život daje tisućama duša, čija polja poji i kojima hranu daje. Blagoslovljena je velika rijeka Nil, svi je štuju. Bez nje nema života, ona je dom bogova, presveta i milosrdna. Velika rijeka Nil teče nezaustavljivo. LJEPOTA DANA Kroz grane tamarisa, kroz vodene slapove, kroz žitno polje, kroz riječnu struju, preko brda, između virova, preko vrhova čempresa, kroz niti trave i kroz čipku lavande, stigao je tvoj glas. Sva slova imala su ton i meni se zavrtjelo u glavi jer čula sam tvoj glas - jasno. Ni sve grane tamarisa, ni sva ljepota vodenih slapova, ni zlato žitnih polja, ni pastele lavande nisu mi mogle donijeti veću sreću. I na kraju dana rekoh isto što pomislih ujutro: Ništa se ne može dogoditi što bi moglo uništiti ljepotu ovog dana. |
27.08.2006., nedjelja
Moji evergreeni
|
"Punto" (un albergho) Jedno malo talijansko mjesto uz obalu i jedna šetnja u večernju noć. Držali smo se za ruke i šalili dok smo prolazili ispod nadhodnika. Bizarno, ali pala nam je na pamet Lady Di. Šum mora uz obalu, iako tih i smiren, govorio je o kretanju vode. I zaista, val je bio brži od tebe. A mali restoran, tako prisan, tako običan, tako dalek od formalnih i svečanih objeda, kao da smo ušli u neki drugi svijet. Ugodan, vedar i topao svijet. Ljudi za stolovima, u razgovoru, uz jelo i piće, dobro raspoloženje se širilo cijelim prostorom. Konobarica je bila dio tog svijeta i tako je zgodno odbacila moj pokušaj da uzmem samo čašu vina. "Ma vai, signora, un mezzo litre, a?" Jelo jednostavno, a nezaboravljivo. Sve je tako dobro pasalo. I noć u hotelu, ta prva noć našeg medenog mjeseca - i ona je tako dobro pasala. Ručak u Modeni Predraga Modena, volim te i pamtim kao najdraže mjesto. Toskana moja draga - neostvarena ljubavi moja. Velika vrućina je vladala i teško se disalo. Stara kuća na periferiji Modene bila je stara samo vanjskim izgledom. Možda me je to i osvojilo. Kažu mi da sam infantilna, jer nikad nisam dovoljno ozbiljna za svoje godine. Tako je i ta kuća poput mene iznutra odisala novim keramičkim pločicama, luksuznom kupaonicom, čudno postavljenim vratima, kompjuterom, nekim krasnim stvarima i stepenicama koje su vodile bez ikakve logike. Do kuće vodi seoska cesta, a okolo kuće su vinogradi. I vrt s povrćem. A usred vrta bazen - onaj ogromni limeni, iz kataloga, pun vode. Bazen koji služi samo za užitak. Ručak pod tendama, na autentičnom stolu, krasne keramičke posude i jelo koje je vizualno opčinjavalo. Nisam mogla sve jesti jer moje gradsko nepce nenaviklo je na zdrave zalogaje. Malo šale i prikrivanja te istine. To je dan koji sam s tobom provela, a čini mi se da je bio najljepši u mojem životu. Ništa se nije dogodilo, samo sam doživjela onu vrstu životne ugode, kad pomisliš - ovako bih mogla živjeti. S tobom, zauvijek. Ravenna Teško mi je opisati Ravennu jer mi se iz tog kraja miješaju sjećanja. Ali u meni je ostalo zabilježeno ovo: Po čemu pamtim Ravennu ? Ravenu pamtim po tri stvari: po tome što je prekrasna, po tome što je seks bio fantastičan, po tome što je tjestenina bila vrhunska. |
25.08.2006., petak
DANI JORGOVANA
|
Sjećam se dana jorgovana, mirisao je jorgovan intenzivno, i iako su ti dani prošli taj miris koji i sada osjećam burka sve moje nagone i vraća me u borbu. Sjećam se dana kad se trčalo s vukovima, to su bili dani rata i surovosti, dani kad se udisao oštar zrak, kad je vjetar bio milovanje. Bitke su dobivane i bitke su gubljene, a rat se nastavljao do konačne pobjede - do dana jorgovana. Mislila sam da će dani jorgovana trajati vječno kao konstanta, da su izvojevano kraljevstvo moje, ali cvijet jorgovana ocvao je i samo je miris njegov intenzivni ostao u mojoj glavi. Taj miris u meni dovoljan je da potakne sva moja čula da me pripremi za novu avanturu i ponovo pošalje tragom vukova. Duga je zima u vučjem čoporu, ledenim se stazama trči ali na kraju tog hladnog puta - u proljeće, ponovo cvatu jorgovani. |
23.08.2006., srijeda
Posljednja žalobna
|
SIVA BRAĆA Ljetne je kiša pala, a ja osjećam u sebi jesen. Topla je voda lila, a ja osjetih samo hladnoću. Zrak je vlažan bio, a mene dodirnuše suhe struje. Ljetna je kiša pala, a ljudi se zaklonili u kuće, vedro i bez ljutnje. Topla zemlja žedno je pila, a po lišću klizile su kapi kiše. Zrak ispuniše plodovi neba, a u meni ni ljutnje ni života. Napuštena duša glasno plače, bol je steže, a praznina ispunjava. Nju ne poje vode kiše, nju ne hrani toplina ljeta, sivi oblaci njezina su braća. |
22.08.2006., utorak
GOODBYE
|
.... Htjedoh reći goodbye, jer sam se osjećala kao na završetku. Ali ništa nije jednostavno, pa ni goodbye se ne može samo tako izreći. |
O KAKO JE DOBRO
|
O, kako je dobro Pršte oko mene dobri tonovi Eksplozija boja i pokreta To slova plešu sambu u Riju O, kako je dobro Slova su poslana i slova su stigla Pred očima mi lete Baloni svih boja Fontana se prelijeva Voda se smije Osjećam da lebdim Zrak oko mene pjeva O, kako je dobro Slova svih boja su stigla |
10.08.2006., četvrtak
KAKO SE KAŽE GLUPOST NA LATINSKOM?
|
SAMA U PUSTINJI bez poljupca, bez smiješka, bez dodira prstiju takav je bio naš rastanak i kao Beduin iz ove pustinje emocija sakupih svoje šatore da ih negdje drugdje odnesem a put taj težak mi je - jer već dugo ne vidjeh oaze i nevoljno se njime krećem od svog izvora odbijena |
20.07.2006., četvrtak
PJESMA LJETNA
|
Prošetah ljetnom stazom Prošetah ljetnom stazom, a oko mene biljke zimzelene što zelene se cijele godine. Udahnuh njihov miris duboko i u mojoj se glavi zavrtje stotine uspomena. Tisuće trenutaka zajedno povezala je mirisna smola što isparava se polako iz pora naborane kore. Opojni njezin miris ne izlazi lako iz moje glave. Još stotine uspomena donio je dašak s površine mora, a od okusa morske soli što osjetih navrije mi u glavu tisuće misli o tome što je bilo. Al' grkost soli razbudi me te prestadoh sanjarit' i pogledah okolo sebe. Život tu je oko mene, teče neprestano, nikada ne staje, buja i prelijeva se i gurka me dalje, samo dalje, idi dalje, jer zastajkujući nikad nećeš naći mira u svojoj glavi. |
14.07.2006., petak
STILSKE VJEŽBE NA TEMU EROTIKE 5 - 9
|
instant erotika sve je uvijek u brzini svaki put se hvata vrijeme gledaju se minute nema vremena za predigru nema vremena za opuštanje hvataj dok se stigne instant eksplozija i istog časa kao da ništa nije bilo spot erotika spot u glavi i brzo dok ne stigne nema gledanja filma cijelu večer samo spot momentalna želja intenzitet akcija - reakcija i nastavlja se dalje život ovaj uobičajeni speed erotika erotika projuri i nestane u mom životu svaki puta kao da je nije bilo a iza nje ostaje tek neutralni trag lužine svjedok njenog pojavljivanja demo erotika nema seksa bez erotike ali dovoljan je tek tračak libido se pali momentalno nabrijani motor kreće velikom brzinom momentalno sve staje za kratko vrijeme i svaki put tako ispočetka čekam da netko kaže ovo je bio demo čista erotika zamamna pobuđuje sva čula ugriz i milovanje nadražaj i odstupanje ta igra što zavađa i samu sebe pruža dovoljna je nagrada seks ostaje nebitan |
12.07.2006., srijeda
I DALJE SE SKUPLJAJU MOJE GLUPOSTI ...
|
noćas se pokazao krvavi mjesec samo na tren i taj tren je bio dovoljan da spoznam koliko te ljubim ... ja vjerujem u bit prirode jer to je i moja bit i intuitivno je onda jedino ispravno ... pa, jesi li me prevario jednom o da, prevario tijelom niz puta a jesi li me prevario dušom priznaj jer to ti neću oprostiti nikada jer moja duša je tvoja |
09.07.2006., nedjelja
KUPANJE U UVALI SCOTT
|
Bila je to jedna od onih neočekivanih prilika. Malo laži i malo istine. Dolazak sa otoka, iz Zadra i susret na autobusnoj stanici u Rijeci. I tvoje iznenađenje - idemo se nekuda kupati! Nikad nisam bila u uvali Scott, ali sam znala za nju i bilo je to jedno od onih misterioznih mjesta, što zbog imena, što zbog toga što se nikad nije našla na mojoj putanji, o kojima sam čežnjivo razmišljala. Svega se dobro sjećam. I gdje smo parkirali i došli pješice do plaže. I bila sam bosonoga u vodi. I sjećam se sitnih, sitnih šljunčića u vodi. I voda je bila topla i ti si bio tako blizu pod vodom. I sitne ribice koje su grickale noge i dlačice. I poseban doživljaj dirati te pod vodom, u javnosti proći rukama po tvome tijelu. I bilo je to prvo naše zajedničko kupanje, jedno od mnogih koja su se kasnije dogodila. Bilo mi je lijepo, osjećala sam sav zamah tvoje ljubavi, priredio si mi ugodno iznenađenje. Sve je nekako bilo u tvom stilu - kad dobiješ osjećaj da je nešto neponovljivo. |
27.06.2006., utorak
VAL MRTVOG MORA BACIO ME JE NA KOLJENA
|
Kad sam prvi put čula za mrtvo more, vidjela mrtvo more osjetih se kao Viktorija - "We are not impressed." Golema ploha sivog mora, na pučini se ne vidi ništa osim njezinog sivila, a na plićini valovi - dugački, dugački i ne baš visoki. Ali kojom su snagom udarali. Kao da se oseka i plima cijelog dana koncentrirala u svakom od tih valova. Stajala sam u plićini, veselo gledajući tu nepoznatu pojavu, kao iznenađena da su joj nadjenuli i neko ime, kad osjetih potres pod nogama i bila sam bačena na koljena i ruke. I trebala sam pričekati da se smilostive i dopuste mi da se ponovo osovim. I čekah na koljenima, dugo. I bje mi jasno da sam trebala poniznije slušati priču o velikom nevremenu, nevremenu kakvo potapa brodove, a koje se poigralo negdje daleko na pučini strašne igre uništenja. Nevremenu koje je dozivalo more k nebu sve dok nisu zajedno zaplesali. A svi koji su to vidjeli iz daljine odvraćali su svoj pogled jer zna se - tko gleda more i nebo u ljubavnom zanosu taj o tome ne može više nikome pričati. I tada sam shvatila - i u onome što je umrlo ima snage. I sjetih se sada tog događaja jer spomenula sam to "mrtvo more" u zadnje vrijeme više puta kao nešto što je ostava uništenog, kraj iza krajeva. A ipak kad bolje promislim to nije tako. |
21.06.2006., srijeda
VODA I JA
|
Voda i ja imamo neku svoju vezu Jer iako sam kopneni znak Meni voda život znači Uz vodu, iznad vode Osjećam njezine vibracije Liječi moje tijelo Olakšava moju dušu Voda je moćna Njezina snaga je za mene dobra Kad sam blizu vode Kad voda prostruji mojim bićem Ja dobivam nove živote |
URONITI U SVEMIR
|
uroniti u bistru vodu, zaplivati divan osjećaj kad noge slobodno lete tijelo lebdi u nekom bestežinskom prostoru nestala je planetarna gravitacija ruke se šire svemirom preko kose svježina prodire u glavu misli su potpuno slobodne i lutaju tijelo se opušta pa nije važno što je to samo bazen cool je |
NIKADA
|
Više te nikada neću nazvati, nikada, nikada Više te nikada neću čuti, nikada, nikada Više te nikada neću vidjeti, nikada, nikada I neću te ljubiti više nikada Jer završilo je sve, a velika rijeka Nil, gle, skrenula je u Mrtvo more |
18.06.2006., nedjelja
NA MOJ SU OTOK DOŠLI VALOVI "MRTVOG MORA"
|
Nikada neću završiti priču o mojem otoku, a bila je to predivna priča, najdraži, priča o velikoj ljubavi. Ljubav je bila nježna, ali duboka, postojana, ali samozatajna. Ne možeš pojmiti koliko je bila snažna - srušila je visoke planine oko mojeg srca, zagrijala je lavu u mojim žilama, otopila sve ledene štitove - preobrazila me. Nije bilo lako srušiti planine i pustiti srce da voli, nije bilo lako razbuditi krv i priznati da voliš, a još teže je bilo otopiti led i izreći ljubav. Bio je to dugotrajni posao koji se radi samo jednom u životu ili se ne radi uopće. Kad si siguran u svoju dušu, jer ona odlučuje tko je njezin par. I daleko je to od otrcane, svakodnevne ljubavi koje s plimom dolaze i s osekom odlaze i mijenjanju se kao mjesečeve mijene u svojim ciklusima. I daleko je to od svijeta i dnevnih tričarija, daleko - kao što je moj otok daleko od kopna, u drugom svemiru gdje si ono što jesi i misli su samo tvoje i sve je onako kako treba biti u miru. I sve ovo izgleda kao sentimentalno naklapanje i nije u redu da o tome pišem jer riječi nisu potrebne na mojem otoku. Tu se misli i osjeća i zna bez objašnjenja. |
JOŠ MALO MOJE GLUPOSTI
|
ljubim i ostavljam i na kraju ostade samo riječ a i na početku bijaše samo riječ a u sredinu smo ugurali sve strepnje i sve čežnje sve zanose i sve ekstaze svu sreću i sve želje sva grčenja i sve očaje sva očekivanja i sva ispunjenja sve povjerenje i svu bezuvjetnost sve vizije i sve ljubavne misli sav žar i svu toplinu sve što ljubavna veza može proizvesti sve je stalo između dvije riječi |
01.06.2006., četvrtak
stilske vježbe na temu erotike - 4
|
vrištim od tvojeg poljupca vrištim zbog tvojeg dodira vrištim od svoje žudnje vrištim zbog tvoje erekcije stenjem od tvoje penetracije uzdišem zbog tvoje ejakulacije cool, ha? |
25.05.2006., četvrtak
MALO GLUPOSTI
|
zašto neka sam tužna što mi ne zaželi laku noć kad legnem zašto neka sam tužna što mi ne poželi dobro jutro kad se probudim zašto neka sam tužna kad ljubim jednako zašto neka sam tužna kad mogu trčati s vukovima poljubit ću svoju amajliju zavrtjet ću svoj visak i tada - i tada ću znati trebam li biti tužna |
24.05.2006., srijeda
Iste godine Gospodnje ... 5
|
Noć je, naravno, noć - to blagoslovljeno doba na mojem otoku. Šetam stazama dalekim, hodam istočnom stranom otoka, jer ovdje u ovoj uvali koju po danu nikad ne posjećujem, koja mi je strana i nije draga - tu se tvoj glas čuje. Tehnika je odredila pravce mojih koraka, ona me šalje ondje gdje mogu do tebe - jer ovdje je prijem bolji, tu te mogu čuti, tu ću biti s tobom. Mobitel, mobitel - sveta je stvar. Kao Merlin dočara te, ja oživim kad te čujem, prostruji mi sve toplo i milo kroz tijelo i osjetim se sretna. Mobitel, mobitel - vrijedan kao kamen mudraca, eliksir života, za mene je plemenska svetinja. I kao što pleme nestaje kad izgubi svoju svetu stvar tako bih i ja bez njega iskopnila na ovom ljetu, na ovom otoku. Da ga nema sve bi nestalo, sve što mi vrijedi. I kao što te Merlin u trenu dočara i dozove, tako te Morgane jednako hitro oduzme - jer tamo te netko pozvao, ušao u tvoju sobu, jer moraš ići nešto napraviti ili odgovoriti i sva čarolija tvog bića časkom nestane. |
23.05.2006., utorak
stilske vježbe na temu erotike - 3
|
od poznatog autora Moja erotika je zeka - peka jer drugačije ne mogu progovoriti o njoj pa je prikazujem kao zeku-peku a u stvarnosti me iznutra žeže i cvili kao sto rđavih lanaca i stenje kao sto polomljenih kotača i raznosi me i razbacuje svemirom toliko je žestoka, toliko je divlja i toliko prepredena da je nitko ne vidi |
16.05.2006., utorak
stilske vježbe na temu erotike - 2
|
od poznatog autora zaveo si me riječima - izgovorenim i neizrečenim zaveo si me mislima - neizrečenim i zamišljenim zaveo si me osjećajima - zamišljenim i nestvarnim zaveo si me izgledom - ljepotom i prividom bio si nježan, bio si grub, bio si strastven, bio si ravnodušan ja ti nisam mogla odoljeti u meni si razbudio uzavrelu lavu ali moj vulkan još uvijek spava a ti nikad nećeš vidjeti kako izgleda njegova erupcija jer si otišao prije vremena |
11.05.2006., četvrtak
I jutra su lijepa na mojem otoku - iste godine Gospodnje ... 4
|
Ustaješ ujutro rano - voliš ta mirna, tiha jutra na otoku i rano sunce koje tek svijetli, a još ne pali. Odlaziš tiho i ostavljaš me u mojem jutarnjem snu kojeg se teško odričem. Poklanjaš mi taj jutarnji san i tiho izlaziš. Ali jutros sam te opet slijedila. Taj nagon da budem uz tebe, da tvoju prisutnost doživljavam fizički - to je podzemlje moje duše, koja je slaba i uskogrudna i jednostavno te želi imati stalno uz sebe. I jedino taj poriv je dovoljno jak da me podigne iz mojeg udobnog loga i uputi ranim jutrom po raznim stazama mojeg otoka. Jer tragovi tvojih stopala poput magneta vode me svukuda. Potajno istražuješ otok, ne priznaješ javno koliko te privlači, ne dopuštaš da netko zadire u tvoju intimu - otok i ti, vi sami tražite svoj odnos, komunicirate svojim jezikom i jedno drugo postepeno zavađate i osvajate. O, kako da ti kažem da te shvaćam kad ne smijem prekinuti te silnice koje struje iz srži otoka prema tebi i ti im uzvraćaš svojim osjetima, mislima, osjećajima, cijelom svojom dušom. Kako da ti kažem da shvaćam sve one silne, male stvari koje čine život na ovom otoku, a koje su iako male, jače i važnije od svega. Kako da ti kažem da znam kako može opijati miris pečenog kruha iz ove jedine pekarnice na otoku, kako se pritom osjećaš u centru svemira i kako je sve izvan toga nevažno. I znam kako samo pogled na u noći pristiglu koču na mulu može biti dovoljan i presudan da ovaj dan bude onaj pravi u životu, koji nije uludo potrošen ili prokockan. Onaj koji vrijedi. I ja sam za tvojim tragovima prošla i osjetila miris svježeg kruha, ali to nije bio kruh, obično jelo, to je bio miris majke zemlje i njezinog toplog naručja. Ispunio je i tebe, i mene samopouzdanjem, zadovoljstvom, svrhom. I sjedio si na klupi ispod tamarisa i gledao neku brodicu, neki čamac i neke ribare i sve ti se činilo smisleno i logično i cijeli život je nekako bio vrjedniji. I tada, gledajući te, osjećala sam se ispunjenom; ljubav i spokojstvo pomiješali su se u jedan snažan osjećaj koji je ovladao cijelim mojim tijelom - ja nisam mogla govoriti, ja ne bih mogla izustiti riječ pozdrava da je trebalo, samo sam mislila na tebe i ti si bio dio mojeg tijela i bez tebe nije bilo mene - ah, to je bio dobar osjećaj. I kad si zadovoljio svoj doživljaj otoka za ovo jutro, a ljudi su počeli pristizati na sve putove otoka, prekinuo si svoju izolaciju, otišao, kupio novine, sjeo i naručio kavu. I čitao si novine polako, bez žurbe, svaka stranica je dobila svoje vrijeme i nitko je nije požurivao, a kavu si otpijao polako, ne dižući pogled. Sunce je zagrijalo i krenuo si prema kući, a ja sam se sakrila da me ne vidiš. S novinama i kruhom stizao si kući kao ratnik nakon uspješnog boja, ispunjen zadovoljstvom zbog okončane bitke i mira koji je osigurao kući. A ja sam te dočekala snena i željna i spremna, ti si mi bio sve. |
01.05.2006., ponedjeljak
I dalje se nastavlja ljeto bez tebe i s tobom ... 3
|
Ove godine morska voda je topla. Volim toplu vodu jer ostajem u njoj do vječnosti. Ne volim hladnu vodu koja me tjera iz vodene dimenzije u kojoj živim neki drugi život. Život lakoće i ugode, mašte i slobodnog kretanja. U vodi se osjećam dobro - u vodi se osjećam slobodno. Energija vode je moja pozitivna vibra. Ulazi u mene kao nova energija i ja se mijenjam, jačam, i bolja sam. Ove je godine voda tako topla da ostajem u njoj satima. Jučer poslije podne plivala sam u vodi svojom uvalom. Sunce je bilo najžešće, bilo je vrijeme ručka, bilo je vrijeme odmora i ljudi su napustili uvalu. Plaža je bila prazna i galebovi su se približili. Plivam lagano toplom vodom i zastajem. Okrećem leđa suncu i ponovo mislim na tebe. I ponovo si sa mnom - ovdje u vodi. Osjećam te pokraj sebe i ulaziš u mene poput ove tople vode koja me ispunjava. Ovo prepuštanje ugodi morske vode naša je intima i taj je trenutak dana moj današnji susret s tobom. Otvaram oči i još te osjećam blizu, sasvim blizu - još osjećam tvoju toplinu, ti nisi nestao, stapaš se polako s tom toplom masom koja me okružuje. |
19.04.2006., srijeda
O napuštenim soknama
|
Ostale su zaboravljene na podu automobila. Vlažne i smotane na kraju dana. Tamno plave sokne natopljene kišom vozile su se sa mnom tjednima. Pod sjedalom. A onda su jedan dan izvirile na sunce i postale dragocjenost. Postale su ti. U njima je bilo sve tvoje - i misli, i miris, i glas. Putovale su sa mnom brodom i stigle na otok. Smjestile su se ispod jastuka na krevetu i tako si ti spavao sa mnom cijelo ljeto. Svake noći. |
16.04.2006., nedjelja
Uveče na Veliku Gospu 1998 ... 2
|
Vatra se rasplamsala i žeže zrak okolo. Ti smiruješ i krotiš plamenove. Mirišu narezane grančice ružmarina. Prolazi vrijeme, a ja te gledam kako se naginješ nad žar. Tvoja pognuta ramena, miris pečene ribe koji se otima od roštilja - sve me to mami i i opija kao crno vino koje ćemo zajedno piti. ... Na mojem otoku užarena zemlja miriše poput toplog kruha. Kupaju se na suncu grmovi lavande i lovora, a pjesma cvrčaka nadjačava zvukove mora. Dok je sunce jako njihova je glazba vladarica otoka. Neizbježna, sveprisutna, snažna - omamljuje sva čula i čovjek na ništa ne misli. ... Osluškujem zvukove noći. U toplom mraku samo poneki sneni cvrčak progovora u snu. Tišina koja sve zaokuplja, tišina nedoživljena, jedinstvena - vlada ovim crnilom. Duša se opušta i u tom spokojstvu ja slušam tvoj glas. Govoriš mi stvari nevažne, male stvari koje sada želim čuti. Upravo sada, ovako smirena, želim samo osjećaj tvojeg prisustva - ovdje, na ovom otoku, uz mene, u tišini. Iz daljine stiže zvuk ćuka koji spontano razbija tišinu, na kratko, ne ometajući osjećaje u meni. Ćuk se javio noćas nekoliko puta i to je ona mala stvar koju ti sad želim ispričati. ... |
12.04.2006., srijeda
Jedna stara priča izgubljena ... i ponovo prepričana ... djelomično
|
Navečer, na Veliku Gospu, godine Gospodnje 1998. Noć je, a ja bdijem, upijam mirise otoka i mislim na tebe, ljubavi moja. Stapa se miris bora i lavande s tvojim mirisom i ja ga udišem - u meni si. Intenzivno te osjećam kao da si tu pokraj mene, kao da se samo okrenuti trebam da te dodirnem. Toliko si prisutan u meni da ovo ljeto na otoku provodim s tobom. Slušam tvoj glas, gledam tvoj obris i svugdje ideš sa mnom. ... Ovaj se otok stopio s tobom i ti si njegov dio. Kad sunce upeče i samo se miris ružmarina probija kroz omaru, ja hrlim put plaže da u vodi oživim. Tvoje tijelo uranja u bistrinu vode uz mene, dodiruješ me pod vodom i kupamo se zajedno. ... U ranu zoru dok još nije vruće pratim tragove tvojih bosih nogu. Otišao si po ribe. Cijeli otok obilazim idući za tvojim tragovima, idem za tobom i gledam tvoja ramena kako mi izmiču na puteljku daleko ispred mene. Prošao si ispod borova, osjetila sam tvoj miris u njihovom hladu. Sjedam i čekam kad ćeš mi se vratiti. ... |
11.04.2006., utorak
Stilske vježbe na temu erotike - 1
|
Od nepoznatog autora ... Erotika je erozija duše koja vrišti u paklu sapeta između svoje nemoći i svojih žudnji Neka te ne namame njezini slatki snovi jer ona nije za one cija je krv slatka - slatko ubija dijabeticare Prava erotika je za one cija je krv gorka kao zivot jer ti ne gledaju sjajnu ambalazu vec traze badem u Mozart kugli |
10.04.2006., ponedjeljak
Pogasio si sve zvijezde na nebu ...
|
Dok sam bila mlada i slaba razočaranja su me plašila poput ratova Titana. Svako je bilo rascjep na srcu i ono najmanje i ono nešto veće. Bila sam vjerojatno razmažena, jer velikih razočaranja nisam imala. No, bojala sam se strašno tih sitnih iznevjerenih očekivanja, prevrata u događanjima, bojala sam se kao da mi nešto znače. Nisam znala, nisam shvaćala koliko su bili u životu nebitni. Zbog tog straha vremenom sam se naučila i nositi s njima. Bila su poput velikih, sivih, tmastih oblaka koji se nadvlače nad dušu kao nevrijeme nad vedro nebo. Naučila sam rukom razgrnuti oblake i rasčistiti nebo, naučila sam kako se vladati, a da se oblaci nikad ne pojave. I živjela sam dugo i sretno bez razočaranja. A onda si pojavio ti ii ponovo me učinio slabom. Zbog jedne laži i jedne nevjere ugasio si sve zvjezde koje su noću svjetlile na mojem svodu. |
STRPLJENJE JE SVA SNAGA KOJA JE ČOVJEKU POTREBNA.
The mills of God grind slowly, yet they grind exceeding well (small).
... If, if you chose that we will always lose 
... But where is the penny world I bought to eat with Pipit behind the screen ...
THE ABESS OF CREW